Ustajanje u zoru, odlazak na počinak u kasnim noćnim satima, skrivanje od kiše i vjetra onoga što ti treba osigurati život u narednih nekoliko mjeseci bila je svakodnevnica Vesne Budnjar. Vesna je majka dvoje djece, koja živi u Kalinoviku, od Sarajeva udaljenom tek nešto više od 60 km, ali često, kako kaže, ima osjećaj da su ona i njene komšije zaboravljeni od svega.
Piše: Amela Sačić
U prvi razred osnovne škole ove godine u Kalinoviku je krenulo svega četvero učenika, priča Vesna. Njena djeca, sin i kćerka, srednjoškolac i studentica, među najmlađim su u ovoj općini. Kako kaže Vesna, tu nema mladosti, a ni posla. Ako želiš da živiš, sam moraš da se snađeš da zarađuješ.
Vesna se snašla. Već nekoliko godina sakuplja šumske plodove, suši ih i prodaje. Skuplja vrganj i šipurak, suši, prodaje i tako zarađuje za sebe i prodicu.
Ranije je ovisila o vremenskim prilikama. Kiša i vjetar kvarili su joj kvalitet proizvoda i usporavali je u radu. Plodove je sušila na improviziranim sušilima, na livadi i suncu. Zarada nije bila zavidna jer nije nudila veliki kvalitet. Kada bi počela padati kiša, počinjala je i Vesnina borba da spasi posao. Da plodove unese u zatvoreno, da joj prethodni rad ne bi bio uzaludan.
Onda se ukazala odlična prilika. USAID-ov Fond za podršku u razvoju biznisa marginaliziranih grupa žena i Opština Kalinovik željeli su pomoći ženama koje žive na margini društva, a Vesna je iskoristila mogućnost i svoje potencijale i aplicirala za dodjelu sredstava.
USAID i Opština Kalinovik dodijelili su joj sredstva, od kojih je kupila sušnicu i lansirala se među poduzetnice. Sušnica je značila bolje uslove za rad, veću proizvodnju, bolju zaradu i lagodniji život za nju i njenu porodicu.
Vesna sada ne preživljava, već živi. Sada je mnogo drugačije. Ponosna je vlasnica mnogo ozbiljnijeg biznisa. Ona je poduzetnica.
„I sada ustajem rano i radim cijeli dan, ali se ne žalim jer znam da ću od rada imati koristi. Znam da će moji proizvodi biti otkupljeni i da će se svi napori isplatiti." – priča Vesna dok ponosno gleda u sina i kćerku kojima, zahvaljujući svom radu, može platiti školovanje i pomoći da se osamostale.
U Vesninoj sušnici rade svi. Pomažu joj djeca, a i majka pritekne u pomoć.
Kako kaže Vesna, ima tu posla. Plodove nakon branja treba kvalitetno pregledati, razdvojiti. Treba paziti da se ne potkrade otrovna gljiva ili loš šipurak. Treba to i oguliti, narezati i staviti u sušnicu, ali kada znaš da će ti to osigurati bolji život, nije ti teško.
Sada otkupljivačima nudi proizvode prvoklasne kvalitete, a za kilogram prvoklasnog sušenog vrgnja može dobiti i sedamdesetak maraka. Plodovi iz njene sušnice našli su se u brojnim krajevima BiH. Vrganj i šipurak iz Kalinovika, malog mjesta do kojeg većina stanovnika iz okolinih sela dolazi ili pješke ili stopiranjem, jer svakodnevnog redovnog prevoza nema, otkupljuju i u Sarajevu, ali i drugim gradovima.
Ove godine, ističe Vesna, nije najzadovoljnija jer je velika suša oštetila i nju kao i sve druge koji se bave sličnim radom, ali od proljetne berbe očekuje mnogo. Ako bude kako očekuje, zaposlit će još pet žena, komšinica, koje nemaju posao.
„Dok je Bog pomagao, ovdje je bilo posla, a i On je od nas digao ruke. I ja sam radila u prodavnici, ali sada je drugačije. Posao je teško naći, a kada sam se ja snašla, pomoći ću i drugim ženama." - priča Vesna dok se iz plastične kese prostorijom širi miris sušenog vrgnja, na čiji kvalitet je posebno ponosna.
Vesna je jedna od stotinu žena kojoj su USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama i devet lokalnih uprava omogućili da pokrenu i razvijaju vlastiti biznis. Biznis koji im prvenstveno osigurava egzistenciju, samostalnost, ali i vraća vjeru u bolje sutra.
/buka/
Preneseno sa infobrcko.com