Međutim, zbog komplikovanih procedura, korupcije, niskih otkupnih cijena u malinarstvu i drugih problema – nije uspio započeti svoj posao. Stoga je odlučio da se putem agencije prijavi za rad u fabrici u Slovačkoj, kako bi stekao novo iskustvo i, kako kaže, otvorio neke druge prilike.

“Ja sam se trudio da pokrenem nešto svoje, nisam razmišljao prije o odlasku, ali jednostavno ne možeš opstati. Čak sam imao posao, radio sam za nekoga drugog, ali dao sam otkaz i otišao na tri mjeseca u Slovačku, prije svega zbog novog iskustva, neke šanse da besplatno otputujem negdje, da uđem u veliku fabriku. Zaista sam vidio priliku da idem u EU”, objašnjava ovaj 22-godišnjak.

On je jedan od stotinu bh. građana koji su u posljednje vrijeme otišli u Slovačku kako bi radili u fabrikama za proizvodnju automobila i televizora. Posao ne zahtijeva posebnu stručnu spremu, uglavnom se radi za satnicu od tri eura, dok radnici iz BiH obično rade i prekovremeno i noćne smjene kako bi zaradili što više.

Smještaj, prijevoz na posao i dnevni obrok u iznosu od 1,7 eura plaća agencija koja posreduje između radnika i fabrike, tako da se mjesečno, kako objašnjava Ćatić, može zaraditi otprilike 800 eura “čistog novca”.

Međutim, prilikom prvog odlaska radnici mogu ostati samo tri mjeseca i u Slovačkoj borave praktično kao turisti. Ako nakon toga žele ponovo raditi te ako je poslodavac zadovoljan, postoji mogućnost da dobiju radnu dozvolu na godinu dana.

“U mojoj grupi je bilo otprilike 18 ljudi iz svih dijelova BiH, došli smo tamo i ne znaš ni šta te čeka, ne znaš ni tačno šta ćeš raditi. Jedan čovjek je odustao drugi dan i vratio se u BiH. Mi ostali smo ostali i već nakon nekoliko sedmica, kada smo se uhodali u posao i naučili sporazumijevati s kolegama i šefovima, krenulo je solidno. Tamo su sve roboti, pokretne trake, koriste se pretežno ruke da se montiraju šarafi. Nije toliko težak posao. U BiH moraš raditi 24 sata puno teži posao za puno manje pare, nažalost”, prepričava Ćatić.

Kako kaže, u fabrici je upoznao dosta ljudi iz regije, pretežno iz Srbije, koji su, dodaje, bili u lošijoj situaciji od radnika u BiH.

“U Srbiji ništa nisu imali, radili su za 150 eura kao čistačice ili domari. Sada imaju stanove u Slovačkoj, zasnovali su porodice, stvorili normalan život, ali je trebalo vremena. Svi kažu kako je tri eura satnice malo, ali ne mogu ja imati devet, deset eura satnicu, ti si strani državljanin, nemaš nikakvo znanje o autoindustriji. To ti je neka ulazna strategija da ideš preko agencije, prilika da nađeš poslodavca koji će te na kraju primiti ukoliko se pokažeš.”

Dijelovi za Mercedes, Peugeot i Volkswagen

Ćatić trenutno razmišlja da li će se vraćati u Slovačku. Iako smatra da je dobio potrebno iskustvo i da je agencija ispoštovala sve što je navela, dodaje da mu u tom periodu nisu bili plaćeni doprinosi.

“Tamo sam odradio tri mjeseca sa bh. pasošem tako da kažem kao turista, imao sam neko zdravstveno osiguranje. Bez obzira na zaradu, prolazi vrijeme, ne ide mi penziono, ne ide mi zdravstveno, a od tih para ne mogu sebi to platiti. Međutim, sada sam opet u kontaktu sa agencijom, jer su se poboljšali uvjeti, dosta je konkurencije, jer puno mladih želi da ode. Sada nude ugovore na jednu godinu i uplaćuju minimalne doprinose”, kaže Ćatić.

On je u Slovačku otišao putem agencije First Trading Agency sa sjedištem u Banjoj Luci. Kako nam je rečeno iz ove agencije, interes bh. radnika za odlazak u EU je ogroman, pogotovo među nezaposlenim mladim ljudima koji nemaju radno iskustvo.

“Za nekih godinu i po dana poslali smo do 800 radnika u Slovačku, obično se radi o ljudima od 18 do 55 godina”, naveli su u telefonskom razgovoru zaposlenici agencije, koji nisu željeli biti imenovani.

Poslovi se nude uglavnom u autoindustriji, gdje se proizvode dijelovi za Mercedes, Peugeot i Volkswagen, te u elektroindustriji, odnosno proizvodnji LCD televizora, gdje se radi uglavnom za Samsung i Sony.

“U TV industriji su poslovi malo lakši i tu je plata nešto manja, u prosjeku se zaradi 500, 600 eura mjesečno, dok u autoindustriji ostaje 700 do 800 eura, ljudi su znali čak nekad izlaziti i na 900 eura. Što se tiče samog profila radnika, tu nam nije bitna koja je srednja škola, pošto u svim fabrikama postoji obuka od dva dana. Bitno je da ljudi imaju potrebnu dokumentaciju i pasoš. Sada trenutno ljudi mogu da rade na tri mjeseca probnog rada i naravno kome se svidi posao, ko želi da ostane i ko je zadovoljio kod poslodavca – izdaje mu se radna dozvola na godinu dana i poslije tri mjeseca teče mu radni staž do isteka tih godinu dana.”

Kako objašnjavaju, radnici iz BiH ne plaćaju kartu do Slovačke, smještaj, prijevoz od kuće do posla i imaju naknadu za jedan topli obrok. Od prvog dana imaju zdravstveno osiguranje i prva tri mjeseca prijavljuju se kao sezonski radnici, dodaju.

Poražavajuće za državu i poslovnu zajednicu

Sve više građana BiH odlučuje se na odlazak u inostranstvo, prvenstveno zbog nezaposlenosti, većih plata, boljih uvjeta i posla u struci. Agencija za rad i zapošljavanje BiH, koja na osnovu sporazuma sa drugim državama zapošljava bh. radnike, navela je da je za deset mjeseci prošle godine, samo u Sloveniju otišlo 75 posto više radnika nego cijele 2016. godine.

Posredstvom Agencije, radni odnos u Sloveniji i Njemačkoj od 2013. godine do kraja oktobra 2017. zasnovalo je približno 21.500 radnika iz BiH, a samo u protekloj godini njih gotovo 9.000 je trbuhom za kruhom otišlo u ove dvije zemlje Evropske unije.

Odlazak bh. radne snage u inostranstvo u posljednjih godinu dana postao je rastući trend, upozorava Predrag Duduković, ekonomski analitičar.

“Nekako su se stekli uslovi da radnici iz BiH mogu pronaći posao na tržištu EU i samim tim je u zadnjih godinu dana postao trend odlaska radne snage, ne možemo govoriti da je to u granicama normale. Sada već poslodavci imaju problem sa zapošljavanjem novih radnika, posebno u granama gdje su niže plate.”

Duduković smatra da će, ako poslodavci budu željeli da nastave kontinuitet u poslovanju i da proširuju biznis, neminovno morati doći do povećanja plata ili će radnici nastaviti da odlaze.

Međutim, situacija u realnom sektoru je teška i zbog toga, dodaje, cijeli taj problem ne mogu rješavati poslodavci nego država koja sa donošenjem novih zakona mora rasteretiti privredu u smislu raznih poreskih i neporeskih davanja, kako bi sredstva mogli usmjeriti na povećanje plata.

“S druge strane, ima poslodavaca koji mogu da povećaju plate ali ne žele jer prosto na tržištu je takva cijena radne snage i oni neće da imaju dodatne troškove.”

Za Dudukovića je poražavajuće da radnici iz BiH idu u Slovačku da rade za tri eura po satu: “To je poražavajuće za državu, strukture vlasti, poslovnu zajednicu i radnike da se za tako, uslovno rečeno, mizeran iznos napušta BiH i odlazi raditi u druge države EU.”

Međutim, za hiljade radnika kao što je Senad Ćatić to je jedina opcija za iskustvo, zaradu ili napredak.