Treći Forum službi zapošljavanja, danas u Tuzli otvorio je g. Senad Muhamedbegović direktor Službe za zapošljavanja Tuzlanskog kantona koja je domaćin Foruma i zamjenik diretkora Agencije za rad i zapošljavanje BiH g. Željko Tepavčević.

Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine i Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona uz podršku Projekta zapošljavanja mladih (YEP) i Vlade Švicarske organizovali su današnji Forum na temu “Inovativne aktivne mjere zapošljavanja”.

U uvodnom obraćanju g. David Kramer, zamjenik direktora za saradnju pri Ambasadi Švajcarske, potvrdio je opredjeljenjost vlade Švajcarske da pruži punu podršku reformi javnih službi za zapošljavanje istakavši da je potrebno jačati ulogu savjetodavaca i savjetodavnog rada u kontekstu aktivnih mjera zapošljavanja te je neophodno kroz aktivne mjere doprinositi razvoju vještina nezaposlenih kako bi oni bili osposobljeni prema potrebama poslodavaca.

G. Amar Numanović je kazao da kada su u pitanju finansijska sredstva koja se izdvajaju na aktivne politike u BiH, opsežno istraživanje koje je provela “Analitika-Centar za socijalna istraživanja” pokazuje da javna potrošnja na APZ u BiH iznosi oko 0.15% BDP-a (2015), a u EU oko 0.46% BDP-a, što je nedovoljno naročito imajući u vidu visoku stopu nezaposlenosti i neaktivnost stanovništva.

Nacionalna služba za zapošljavanje Srbije, veliku pažnju posvećuje pripremi nezaposlenih za poznatog poslodavca te se u velikoj mjeri oslanja na Lokalne savjete za zapošljavanje, istakla je Vesna Živković Kostić, načelnica Odeljenja za programe zapošljavanja i preduzetništvo pri NSZ Srbije. Ono što je posebno interesantno jeste činjenica da lica ne mogu dobiti podsticaj za samozapošljavanje ukoliko ne prođu obuku, kao i da lica mogu proći obuku, ali neće nužno se upustiti u samozapošljavanje.

Predstavnici Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, Gordana Latinović i Snežana Borovčanin, Federalnog zavoda za zapošljavanje, Omer Korjenić i Haris Huskić, Službe za zapošljavanja TK, Miralem Softić, te Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta, Vlado Jevtić su iznijeli podatke o trenutno aktuelnim programima zapošljavanja, što je korisno obzirom da ne implementiraju iste vrste programa, niti ih implementiraju na isti način. Stava su da je potrebna ekspertska metodološka podrška u evaluaciji programa aktivnih mjera, a kako bi i službe imale procjene efekta mjera. Također, stava su da se profiliranje službi mora značajno unaprijediti kao i da se uvođenjem Individualnih planova zapošljavanja mora uvezati savjetodavni proces i pristup aktivnim mjerama zapošljavanja za osobe u nepovoljnom položaju.

Vedrana Ajanović je opisala strukturu BIT centra te na koji način se zapošljavaju mladi u ovom poslovnom inkubatoru, te je istakla da je trenutna potreba za stručnjacima u IT sektoru tolika da je ne mogu popuniti sa raspoloživom radnom snagom. Takav pogled uvijek ohrabri službe, koje djeluju u drugačijem okruženju.

Predstavnik Programa PrilikaPlus Emir Dervišević i Fondacije Hastor i TAKT Akademije Sied Fiuljanin su istakli da obuka ima smisla samo i jedino ako je direktno vezana za radno mjesto. U nedostatku sistemskog rješenja koje će mladima pružiti praktične vještine, firme poput ASA Prevent koje posluju po društveno odgovornim principima preuzimaju ulogu osposobljavanja i obučavanja kadra koji im je potreban, s tim da obučeni pojedinci ne moraju nužno raditi za njihovu kompaniju.

Zaključci prvog panela Trećeg Foruma su da je za efektivnije aktivne mjere potrebno sljedeće:

• Uvezati savjetodavne procese sa aktivnim mjerama, jer se jedino kroz savjetodavni proces mogu adekvatno profilirati korisnici aktivnih mjera (aktivne mjere trebaju biti alat za savjetodavca kojim će oni pružati podršku osobama u savjetodavnom procesu);
• Uvesti inovativni pristup aktivnim mjerama samozapošljavanja, koji će podrazumijevati obuke nezaposlenih lica, te mentoring, odnosno podršku nezaposlenim licima da na adekvatan način upravljaju uspostavljenim firmama;
• Neophodno je raditi na razvoju lokalnih partnerstava kako bi se sva raspoloživa sredstva za zapošljavanje stavljale u okviru jednog sistema u funkciju zapošljavanja, te kako bi se izbjeglo preklapanje ili negativni uticaji jedne mjere na drugu;
• BH službama za zapošljavanje potrebna je stručna podrška u izradi metodologije za evaluaciju programa aktivnih mjera koja će biti vođena impaktom i ozbiljnom komparativnom analizom (izrađena metodologija za procjenu efekata – da li bi se osoba koja se zaposlila korištenjem aktivnih mjera, integrisala na tržište rada i bez podrške službe, te koliko dugo traje zaposlenje koje je bilo rezultat subvencije).

Zaključci drugog panela su:

• Obuka i osposobljavanje ima smisla samo ako je vezana za radno mjesto;
• Aktivne mjere – subvencije za zapošljavanje nemaju dugoročnog efekta na makro nivou i tržište rada i smanjenje nezaposlenosti;
• Aktivne mjere ne trebaju biti usmjerene isključivo na poslodavce već na potrebe nezaposlenih i to onih koji su u nepovoljnom položaju i koji se bez te mjere inače ne bi zaposlili, pri čemu je prvi korak unaprjeđenje profiliranja savjetodavaca;
• Nastaviti sa reformom obrazovanja, isticati značaj sticanja praktičnih vještina tokom školovanja i iskoristiti potencijal koji posjeduju srednje stručne škole kako bi bili u stanju da i u kontekstu obrazovanja odraslih omoguće nezaposlenima da se vrate na tržište rada; Srednje stručne škole tako mogu poslužiti sa premošćivanje jaza koji trenutno postoji sa tržištem;
• lokalni savjeti za zapošljavanje i partnerstva mogu pomoći da se pitanje zapošljavanja rješava i na lokalnom nivou, ali i da se efikasno rješavaju potrebe tržišta rada.